Ruševine tri novosadska  mosta, nasilno potopljene u brze vode Dunava, svedoče o surovosti i bezumnosti ratnog razaranja NATO-a.

Priča o rušenju svih mostova u Novom Sadu, koja je otišla u svet istog trenutka i odmah postala centralna tema diskusija i različitih stavova o tome koji su razlozi i sa kojim ciljem je NATO izvršio ove rušilačke napade i  o tome kako ih obnoviti.

Uništeno je graditeljsko nasleđe, arhitektonska dela podizana u ovom veku, po projektima, mašti, umenju i znanju savremenika.

U trenucima dok su ih pogađali  NATO projektili, na  mostovima su se nalazili ljudi.

Novosađani su ostali bez ijednog mosta, a 50 hiljada stanovnika Novog Sada koji žive na desnoj obali Dunava i bez pitke vode i prirodnog gasa.